Prije nekoliko dana na našoj peškariji se pojavija u ponudi vjerojatni rekorder među svim do sada ulovljenin ciplima. Uz njega je bilo i dva „manja“ cipla od oko 5 i 6 kg, koji kraj njega nisu vridni ni spomena. Rekorder je bija težine 9,50 kg (slovima: devet i po kila) i dužine 90 cm! Raspoloživa stručna literatura navodi podatak za ciple bataše da im maksimalna težina doseže do 6 kg i dužina 75 cm. Molim odmah štampati potrebnu dopunu podataka u literaturi!
Ovo je bila butargana ženka sa butargom težine oko tri kila, po procjeni ribarskih znalaca
(šteta za propalu mlađ, ali možda odlična stvar za kupca, ako je odlučija osušit butargu). Odmah se sitin moga prijatelja Nike iz Trpnja, koji se bavija sušenjem butarge od cipala. On mi je uvik govorija da mu pošaljem butargu od jednog cipla, a on će mi za nju dati novaca da mogu kupit pet kila cipala. Možete mislit koliko bi onda vridila ova butarga! Sretni i spretni lovac ovih cipala je čovik koji živi u Crepini, a ovo mu nije prvi ovakvi ulov cipala. Malo san pročeprka po svojoj foto arhivi i naša fotografije istog ribara iz veljače 2005. godine isto sa lipin ulovom, ali ni blizu ovoga sadašnjeg. UŽIVAJTE BAREN U POGLEDU!

Cipli od nekidan

Cipli iz 2005 i naš pok. Tazo u pozadini

Zadnjih mjesec dana smo svjedoci žestoke kampanje jednih ZA ulazak u EU, i drugih PROTIV ulaska u EU. Dojam mi je da i jedni i drugi zapravo rade dosta lošu i kontraproduktivnu kampanju, koja ni jednima, ni drugima neće donijeti za njih željene rezultate referenduma.
Eurofili, tj pristaše ulaska Hrvatske u EU su, istina u jakoj vremenskoj stisci prišli agresivnoj kampanji, koja navodi isključivo pozitivne strane ulaska u EU, što samo po sebi izaziva oprez, jer svatko iole iskusan zna da ništa na ovom svijetu nije isključivo pozitivno, pogotovo nešto što ima veze sa politikom, i tu je njihova greška, koja će izazvati neke kontra glasove. Dobra strana te opcije je zaista vrlo široki krug pristalica. Od svih najvažnijih stranaka u nas, crkve, Akademije nauka, ....., i čak generala Gotovine, koji iz Haaga poručuje da će i on glasovati ZA.
Sa druge strane protivnici ulaska u EU su uglavnom iz začudo udruženih snaga svih mogućih pravaških, odnosno krajnje desnih političkih opcija, sa argumentima gubitka velikog dijela suvereniteta, gubitka identiteta, doseljavanja mnogih njima neželjenih Evropljana, i rasprodaja zemljišta i objekata, koje će se po njima dogoditi u skoroj budućnosti.
Šta se tiče argumenata za i protiv, ima ih raznoraznih, koliko i raznih interesa. Tako i mi svi imamo svoja razmišljanja na ovu temu i sutra ćemo na referendumu zaokružiti ono što je nama najbliskije.
 Moje razmišljanje je da bih ja , kad bi bilo moguće referendum raspisao sa pitanjem: Dali ste za ulazak RH u EU, uz istovremeno proglašenje hrvatskog gospodarskog pojasa na Jadranu?
 To nažalost nije moguće, jer ako ulaziš u bilo kakvo društvo, moraš prihvatiti i neke regule, koje to društvo već prakticira. Naravno da ćemo i mi svojim članstvom u EU u nekoj mjeri utjecati na njih, svojom kulturom, poviješću, znanjima i vještinama, atraktivnošću Lijepe naše, bogatstvima prirode itd. Nemojmo misliti da i oni nisu već utjecali na nas. Njihov utjecaj vidim u pokrenutoj borbi protiv korupcije i kriminala, pokrenutim popravcima pravosudnog sustava i sl. Naravno da će biti i pokoji negativni utjecaj, protiv kojega mi moramo naći ljekove, a ako to ne budemo znali, to će biti novi prilog staroj tezi da mi Hrvati najbolje funkcioniramo pod tuđom kapom.
Bez obzira na razne osobne interese, nije mi jasno da sada mnogi ljudi razmišljaju da glasuju protiv EU, a dobro znamo da je RH odavno jasno i glasno stavila sebi u strateške ciljeve ulazak u evropsku zajednicu naroda. Sada, nakon tolikih godina prilagodbe naših propisa evropskima, koji su već dobrim dijelom na snazi, nakon mnogih „skidanja gaća“, uostalom i nakon generala u Haagu po zahtjevu Evrope, oni sada nebi u EU!? Mislim da nam je svima jasno da mi, i geografski, i povijesno, i kulturom pripadamo Evropi i da je sadašnje stanje neodrživo, pa bi od nas bilo dosta neozbiljno glasovati protiv ulaska u Evropu, gdje oduvijek pripadamo.
Druga je stvar koliko ćemo mi od te EU dobiti. Pa dobit ćemo onoliko koliko svojim radom i znanjem budemo zaslužili. Ja se u Evropi jedino bojim našeg stanja letargije i nezainteresiranosti, koja se u nas „uzgaja“ sve tamo od stjecanja nezavisnosti do današnjih dana. A Evropa nam zaista daje velike šanse i u gospodarstvu, i u poljoprivredi, i u zaštiti prirode, samo mi ne smijemo na EU gledati kao na gospodare, nego svojim radom možemo postići vrhunske rezultate. Jasno je također da neke naše tekovine i običaje moramo mijenjati i uskladiti sa drugima unutar EU.
DAKLE, JA ĆU SUTRA GLASOVATI ZA ULAZAK U EU, A TO I VAMA PREPORUČUJEM!

Prije nekoliko dana bivši čelnici Hrvatskih autocesta (HAC) Jurica Prskalo i Marijo Lovrinčević su i službeno optuženi za već dobro znanu aferu „Odmorište Ploče – ukradeno brdo“, u kojoj su navodno oštetili državnu tvrtku HAC za 58,5 milijuna kuna!
Malo ću se osvrnuti na ovu temu na temelju podataka objavljenih u medijima od početka afere do danas.
Kad pogledaš kako izgleda navodno odmorište, koje je iskopano u živoj stijeni, oblog oblika, usred ničega, sa pogledom na odrezanu stijenu i nebo, odmah vidiš da tu nešto ne štima!

Odmorište Ploče-pogled s juga

Pogled sa sjevera
U isto vrijeme čovjek ne može shvatiti da projektanti i investitori nisu na ovom području našli za shodno kilometar dalje prema Pločama napraviti barem manje odmorište ili vidilicu s koje bi se turistima i svim putnicima pružio prekrasan pogled na deltu Neretve-čudo i izuzetna ljepota prirode. Ne, oni buše rupu u kamenu s pogledom na nebo!

Pogled na prekrasnu deltu Neretve 1 km prema Pločama

A počelo je dogovorom Vlade i investitora HAC i Lučke uprave Ploče da će se predviđeni višak od iskopa na našem području, koji je predračunom iznosio oko 2 milijuna kubika kamena, besplatno ustupiti za izgradnju terminala za kontejnere i rasute terete. Odličan i koristan dogovor, jer bi investitor inače bio obvezan te silne kubike viška iskopa na odgovarajući način sanirati, kako kaže ravnatelj Lučke uprave Tomislav Batur.
Pristupna cesta je završena i svečano puštena u promet krajem 2008. godine, a iznenadni radovi na novom prije nepredviđenom odmorištu su naglo obavljeni u 2009. godini, sa navodnim obrazloženjem da nema potrebnih količina kamena za Luku, pa je zato odabran ovaj najveći usjek da se iskopa navodnih 470.000 m3.
Ugovorena je cijena od 63,4 milijuna kuna, od čega glavnom izvođaču Konstruktor- inženjeringu ide skoro 5 milijuna provizije, a Skladgradnji kao podizvođaču 58,5 milijuna Kn. Jedinična cijena je ugovorena za 53,62 Kn/m3.
Iz objavljenih podataka je vidljivo da je iskopano 470.000 m3 i da je to Skladgradnja naplatila 58,5 milijuna Kn, pa ispada da je kubik plaćen 124,46 Kn, a to bi bilo 2,32 puta, odnosno 232 % više nego je ugovoreno. Ispada da je tu više zaračunato 33.294.800 Kn, nego šta je trebalo!? Bez posebnih insinuacija napominjem da se radi o godini u kojoj su bili lokalni izbori, a znamo već kako su financirani.
Međutim, jučer sam obišao trasu ceste i famozno odmorište i utvrdio nove nelogičnosti, koje mi mirišu na nove afere. Naime, samo 200 m dalje od odmorišta se i dan danas nalazi veliki dio deponije viška iskopanog materijala, koji se i sada vozi u Luku  i nije potrošen! Dalje 5 km prema Kobiljači, tik uz tunele i vijadukt preko rijeke Matice se također nalazi ogromna deponija viška materijala, koju treba odatle odvesti. Obje navedene deponije sigurno u sadašnjem trenutku sadržavaju više materijala, nego je iskopano na tzv. „Odmorištu Ploče“.

Nepotrošena deponija 200 m sjevernije od odmorišta!

Druga nepotrošena deponija 5 km sjevernije-Kobiljača

Pogled sa vijadukta na deponiju

Posebna je priča da je to vrlo vjerojatno napravljeno potpuno nezakonito i sa gledišta Zakona o rudarstvu i pripadajućih Pravilnika, jer se tu praktično radilo o eksploataciji mineralnmih sirovina-kamena, za koju je bilo potrebno ishoditi propisanu projektnu dokumentaciju, dozvole i koncesiju, ali HAC je bahato neviđenom silom provodio svoje zamisli, bez obzira na zakone. Po osnovu eksploatacije kamena Grad Ploče bi imao pravo na 5% od vrijednosti tog posla, kao naknadu koja pripada jedinici lokalne samouprave, što je iznos od oko 3 milijuna Kuna. Taj bi se iznos sada, ako ništa drugo, mogao lijepo upotrijebiti u pregovorima oko nadoknade troškova vezanih uz izgradnju i premještanje trafostanice, pa bi se problem za nas umanjio za taj iznos. Vjerujem da će to ipak moći biti dobar argument za našu stranu.

Prije nekoliko dana urušio se kameni zid ispod Sveučilišta, o čemu sam već pisao. Na veliko iznenađenje prije dva dana vidio sam da je otpočela sanacija! Mora se priznat da su ovaj put gradske službe reagirale vrlo brzo, pa ih za to treba pohvaliti. Čak vidim da su odlučili odron sanirati ponovnim zidanjem kamenom od kojega je izgrađen zid, što je također za veliku pohvalu, za razliku od predhodne sanacije od prije petnaestak godina, koja je ružno i nelogično obavljena betonskom zakrpom. Međutim, kad sam vidio tko izvodi te radove i kako to rade uhvatila me jeza! Pa oni šalju mlade radnike ispod visećih ostataka ruševine, bez ikakvih mjera zaštite na radu, ili bilo kakvog osiguranja protiv sasvim izglednog daljnjeg rušenja, pa bi radnici bili u klopci iz koje se nikako nebi mogli izvući. Stalno mi je u mislima poznati zid na autobusnom stajalištu u Splitu, koji je bio od armiranog betona sasvim solidnog izgleda, ali se iznenada, bez ikakve najave srušio i ubio četvoro ljudi, koji su čekali bus. Moje su molitve bile upućene ovim nevjerojatnim , ali ipak „ludim“ radnicima, da im se nešto ne dogodi. Koliko sam mogao vidjeti, ponovno nije angažiran nikakav stručni nadzor, osim što sam jutros u prolazu vidio v.d. pročelnika odgovorne gradske službe Miju Vlahovića-Garu, dipl. ing. rudarstva na gradilištu, ali on nije odgovarajući stručni nadzor, jer vidim da je dozvolio daljnji rad i to po kiši! Ja sam nekidan u članku upozorio da u slučaju kiše ili i najmanjih pomaka može doći do naglog rušenja zida. To se je tokom jutra i dogodilo, ali na sreću netko od radnika je navrijeme primjetio opasno klimanje stijena, pa su viseće djelove ruševine uklonili-srušili bagerom. Sada više nema nikakve opasnosti i može se sanacija završiti bez straha.

Nešto od prirode, nešto brigom naših gradskih službi u Pločama imamo jako interesantne, originalne blagdanske ukrase, kojima se ne može svatko podičiti.

Uz ove slike ispratimo ovu godinu, uz nadu da će nam Nova godina donijeti puno više radosti, veselja, radnih uspjeha i naročito zdravlja.

SVIM ČITATELJIMA I GRAĐANIMA GRADA PLOČE I NERETVANSKE DOLINE,  ŽELIM SRETNU I BERIĆETNU NOVU GODINU!

Djelo prirode

Zaslugom gradskih službi

Koda je kitila Torcida

Opet zaslugom gradskih službi

U dvorani Pučkog otvorenog učilišta Ploče je i ove godine upriličena izložba slikara-umjetnika članova Likovne radionice i ostalih slikara sa područja Grada Ploče. To je tradicija koja traje već tridesetak godina i vrlo značajna kulturna manifestacija, koja se uspješno gaji toliki broj godina.

Sudionici ove novogodišnje izložbe su: Branka Đerek, Dagda Bogunović-Miletić, Dario Marinović, Ivica Gradac, Jordan Franić, Julija Pavlović, Ksenija Čirić, latica Škubonja, Ljilja Biošić, Velimir Penović, Vinko Batinović, Zdravko Srzentić i  Željko Bulović.

Ove godine smo imali dva nova sudionika, što nas jako raduje, pa pozivamo i druge slikare da nam se u budućnosti pridruže.

Izložba je tradicionalno bila dobro posjećena, a može se pogledati do 07.01.2012. u radnom vremenu ustanove.

 

27.prosinca,2011. u pločanskoj crkvi opet je u organizaciji don Petra Mikića, u prepunoj crkvi, održan veličanstveni koncert božićnih pjesama u izvedbi 22 pjevačke skupine, orkestra i pojedinaca, sa oko 200 sudionika. Nastupili su slijedeći:

Pločanski anđeli, Zoran i Tomislav Parmać, Crkveni zbor župe Brist-Podaca, Dalibor Žderić, Mješovita klapa Signum iz Čapljine, Klapa Narenta iz Mostara, Pučki pivači iz Rogotina, Ženski zbor iz Gradca, Župni zbor iz Desana, Župni zbor Slivno Ravno-Vlaka, Ženska klapa Viole iz Drvenika, Ženska klapa Neum, Zoran i Ivan Bebić te Domagoj Dominiković iz Metkovića, Gradski mandolinski orkestar Vrgorac, Mandolinski orkestar KUD-a Metković, Domagoj Mustapić i Dalibor Žderić, Stipe Tomašević, Irena Prskalo, Rafael Dropulić-Rafo i Mješiviti zbor župe Ploče. Na kraju su svi sudionici, zajedno sa publikom, zapjevali „Veseli se Majko božja“, pod ravnanjem profesorice Jasne Krilić. Program su vodili Marela Bulat i Jurica Vukojević. Don Petar je svima podijelio priznanja i zahvalnice za sudjelovanje, zaželio da se ovaj koncert pretvori u dugačku tradiciju i svima uputio riječi čestitki i dobrih želja za Božić i slijedeću Novu godinu. Domaćin je počastio lijepim domjenkom u župnom dvoru, pa je pala i spontana pjesma i veselje.

Veličanstveni završni prizor

 

 

Dana 21.12.2011. u prostoriji Karate kluba Porto tolero u Domu kulture održana je druga ovogodišnja zanimljiva priredba polaganja novih pojaseva za tridesetak malih karataša. Cure i momci su ispite polagali pred trenerima Jerkom Srzentićem i Antom Čelićem, kojima je asistirao mladi državni prvak Borna Petrović. Polaganje je pratilo i mnoštvo roditelja, rodbine i prijatelja kandidata. Svi kandidati su pokazali visoku razinu svladanog karataškog gradiva, koje se sastoji od piojedinačnih vježbi i poteza, preko kata, uključujući i demonstraciju borbi. Publika je uživala i pljeskom nagrađivala uspješne poteze. Polagali su se žuti, narančasti, crveni, zeleni i plavi pojasevi. Na kraju su se za uspomenu svi zajadno slikali i potom degustirali, skupa s publikom lijepu zakusku, koju su pripremili roditelji. Karate klub Porto tolero je tako zaključio i ovu uspješnu sezonu u kojoj su sudjelovali na 20 jakih domaćih i inozemnih turnira, sa kojih su donijeli 112 medalja, od čega 60 zlatnih, 32 srebrne i 30 brončanih. Borna je postao državni prvak u svojoj kategoriji i dobio zasluženu Nagradu Grada Ploče. Još ćemo vidjeti dali će Gradsko vijeće na današnjoj sjednici ove uspjehe vrijednog kolektiva nagraditi odgovarajućim učešćem u donacijama iz Proračuna za slijedeću godinu, u šta ne sumnjamo!

Već je nekoliko portala i blogera objavilo ovu vijest, ali ja osjećam potrebu iznijeti svoje mišljenje o tom događaju. Naime zid je pao i da će se to dogoditi, bilo je jasno svakome tko je tim putem prolazio, jer je bio izrazito vidljivo „napuhan“ prema cesti. I to se noćas i dogodilo. Šta je, tu je, sada to treba popraviti. Ne znam tko je djelomično zagradio cestu i izveo regulaciju prometa pomoću semafora, što znači da je na „zeleno“ slobodan i siguran prolaz slobodnom trakom ceste, koja nije pod odronom. Međutim stvar stoji tako da bi prolaz trebalo HITNO  zabraniti, jer nisu poduzete ni najminimalnije mjere zaštite prolaznika i vozila, naprimjer u vidu odgovarajućih privremenih , barem drvenih podupirača ili sl. Čak ni odronjena hrpa kamenja nije formirana tako da spriječi, u slučaju daljnjeg odrona, možebitnu nesreću. Dakle iz osobnog stručnog iskustva tvrdim da će i najmanji potres, ili pomak , ili nova kiša, srušiti onaj veliki kameni stup na ulazu kod Sveučilišta, i ako  se u tom trenutku netko nađe, može stradati. Zato pozivam odgovorne da ODMAH zatvore cestu za bilo kakav promet, dok se ne riješi pitanje osiguranja prometa, odnosno sanacije odrona! Ja ne vozim tim putem!